Svaki prevoditelj koji se bavi titlanjem barem je jedanput sudjelovao u razgovoru s gledateljem koji je iznio svoju kritiku na račun prevedenih titlova jer mu se nešto učinilo vidno pogrešno prevedenim, neprevedenim ili nelogičnim. Naravno, ljudski je griješiti, međutim, često je riječ o nepoznavanju specifičnosti i ograničenja ovog oblika prevođenja, jer prevoditelji koji prevode u titlove moraju „misliti izvan okvira” kako bi mogli prevoditi unutar njih.
Titlovi su niz vremenski ograničenih tekstualnih poruka koje se pojavljuju na ekranu u svrhu praćenja audiovizualnog sadržaja. S naglaskom na vremenskom ograničenju. Kod prevođenja u titlove najvažnije je prenijeti poruku, ali uz gotovo neizbježno sažimanje sadržaja kako bi gledatelj neometano mogao pratiti audiovizualni sadržaj. Mnogo je razloga zašto je potrebno sažeti, odnosno prilagoditi sadržaj titlova zvučnom zapisu. Naime, sve što je izrečeno mora na ekranu biti prikazano istodobno sa zvučnim zapisom, a upravo iza tog uvjeta krije se niz izazova.
Ograničenja
Krenimo redom. Premda svaki prijevod u titlove mora ispunjavati određene kriterije koje zadaje naručitelj, postoje smjernice kojih bi se prevoditelji trebali pridržavati. Jednoredni i dvoredni titlovi moraju imati svoje trajanje uz minimalni razmak od dvije do četiri prazne sličice (framea) između titlova, ovisno o ciljnoj publici i zahtjevima naručitelja. Primjerice, u dječjim emisijama i telenovelama titlovi se u pravilu nešto duže zadržavaju na ekranu. Međutim, izazov nastaje kod prevođenja sadržaja s izrazito dinamičnom izmjenom dijaloga u kojoj sugovornici često naizmjence i (pre)brzo govore. Poznati je primjer serija Gilmoreice kada je prevoditelj doveden u situaciju da mora procijeniti i birati koji će sadržaj prenijeti, a koji izostaviti a da gledatelju pritom uspije prenijeti srž poruke jer su čitljivost i trajanje važniji od prevođenja svega izgovorenoga. Izmjena kadra također predstavlja ograničenje u trajanju titla.
Nadalje, osim trajanjem, titlovi su ograničeni i brojem slovnih mjesta. Najčešće sadrže najviše 36 ili 37 slovnih mjesta po retku, stoga nije teško predočiti si problem koji nastane ako je potrebno, primjerice, izgovorenu riječ heir zamijeniti riječju „prijestolonasljednik” koja „pojede” 20 od maksimalno 36 dostupnih slovnih mjesta u retku titla. Kako titlovi moraju biti što čitljiviji i razumljiviji, tako valja upotrebljavati kraće rečenice unutar jednog dvorednog titla. Međutim, to katkad nije izvedivo, a u takvim slučajevima gramatičke cjeline ne smiju se razdvajati. Zbog lakšeg razumijevanja i preglednosti, cjeline moraju ostati smislene.
Jasna poruka povrh točnog prijevoda
Osim što je potrebno voditi računa o navedenim tehničkim aspektima, prevedeni sadržaj gledatelju mora izgledati što prirodnije i što jednostavnije, ali mora pratiti stil, ton i registar izvornog AV sadržaja jer, primjerice, način izražavanja ili jezik često opisuju karakter pojedinih likova u filmu i seriji te ih je i u prijevodu potrebno „stilski obojiti” na odgovarajući način. Svakako je potrebno razmotriti i povijesno razdoblje u kojem se sadržaj odvija te mu ovisno o tome prilagoditi stil, ton i registar. Prevoditelj mora poznavati ciljnu publiku i kulturu i stoga povesti računa i o lokalizaciji kako bi prenio poruku i značenje izvornog sadržaja. U tom slučaju doslovno značenje pada u drugi plan u svrhu jasnijeg prenošenja poruke ciljnoj publici. Premda se takvi prijevodi gledatelju na prvi pogled katkad mogu doimati pogrešnima, prevoditelj je procijenio da bi široj ciljnoj publici točan prijevod bio nerazumljiv te je poruku odlučio približiti metodom lokalizacije, odnosno prilagodbom ciljnoj kulturi. Potreba za lokalizacijom sadržaja titlova česta je kod prevođenja šala s izvornog jezika, kulturoloških značajki i idioma. Budući da bi doslovni prijevod u tom slučaju bio posve nerazumljiv većini ciljne publike, u takvim je slučajevima izvorni sadržaj neizbježno zamijeniti šalom ili idiomom iz ciljne kulture koji nosi istu ili približnu poruku. S druge strane, ako je riječ o stručnim sadržajima, prevoditelj mora pisati standardnim jezikom i upotrijebiti točnu i provjerenu terminologiju s naglaskom na dosljednosti. Obvezno je i preračunavanje mjernih jedinica, točno pisanje ili transkripcija naziva mjesta i stranih imena i slično.
U svijetu prevođenja, prevođenje u titlove sa sobom nosi jedinstvene izazove, a najveći su među njima ograničenost i nedostatak slobode prevođenja „u širinu”. Prostorno i vremenski ograničen, prevoditelj mora vladati umijećem sažimanja sadržaja u smislenu, lako čitljivu, ali nadasve nenametljivu cjelinu jer dobar odnosno loš prijevod neposredno utječe na cjelokupnu sliku o kvaliteti AV sadržaja.
