Možda ste se do sada imali prilike susresti s legalizacijom domaćih i stranih javnih isprava koja se međunarodno naziva apostille (apostil, apostila). To je dokument koji se često nalazi uz javnu ispravu koja se upotrebljava u međunarodnom pravnom prometu, a izdaje se u zemlji u kojoj je izdana i javna isprava. Znate li koja je uloga apostille i u kojim vam je slučajevima potrebna?
Uloga apostille
Apostille je nadovjera kojom se potvrđuje vjerodostojnost pečata ili žiga i potpisa službene osobe koji se nalaze na javnoj ispravi. Prilaže se samoj ispravi ili njezinu dodatku, no ne potvrđuje vjerodostojnost sadržaja isprave. Institut apostille reguliran je haškom Konvencijom o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava (Narodne novine br. 11/11) u kojoj su utvrđene javne isprave na koje se primjenjuje nadovjera umjesto postupka pune legalizacije, a to su isprave koje je izdalo nadležno državno tijelo, sud ili ministarstvo, administrativne isprave, javnobilježničke isprave i službene ovjere izjava privatnih osoba. Istom konvencijom utvrđeno je da se apostille ne primjenjuje na isprave koje su izdali diplomatski ili konzularni predstavnici i administrativne izjave koje se izravno odnose na trgovinsko ili carinsko poslovanje.
U kojim se slučajevima primjenjuje apostille? Za upotrebu stranih javnih isprava, kao što su diploma, ispis ocjena, rodni list, potvrda o nekažnjavanju i slično, u zemlji i domaćih javnih isprava u inozemstvu trebat će vam nadovjera. Primjerice, ako imate potvrdu o nekažnjavanju koju želite upotrijebiti za rad u Njemačkoj, morat ćete zatražiti apostille kod nadležnoga općinskog suda u Republici Hrvatskoj. Ako ste pak završili studij u Sjedinjenim Američkim Državama, a želite da vam se diploma prizna u Republici Hrvatskoj, apostille će vam izdati nadležno tijelo u SAD-u. Javna isprava koja sadrži apostille valjana je na teritoriju svih država ugovornica Haške Konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava. Popis država koje priznaju apostille nalazi se na sljedećoj poveznici: https://www.hcch.net/en/instruments/conventions/status-table/?cid=41
Postupak pune legalizacije
No što je potrebno učiniti ako javnu ispravu želite upotrebljavati u državi koja nije potpisnica bilateralnih ili multilateralnih ugovora s Republikom Hrvatskom, kao što je Kina? U tom slučaju javna isprava mora proći postupak pune legalizacije koji je nešto složeniji od postupka dobivanja apostille, a uključuje sljedeće:
- prijevod koji ovjerava stalni sudski tumač u Republici Hrvatskoj
- ovjeru kod općinskog suda na čijem se području nalazi tijelo koje je izdalo javnu ispravu
- nadovjeru potpisa suca i pečata suda koju vrši Ministarstvo pravosuđa i uprave
- nadovjeru potpisa službenika i pečata Ministarstva pravosuđa i uprave koju vrši Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.
Kao i u slučaju apostille, postupkom pune legalizacije potvrđuje se samo vjerodostojnost pečata i potpis službene osobe koji se nalaze na javnoj ispravi, no ne i sadržaj isprave.
Kada puna legalizacija i apostille nisu potrebne?
Puna legalizacija i nadovjera nisu potrebne za države s kojima Republika Hrvatska ima potpisane bilateralne ugovore o pravnoj pomoći, a to su: Austrija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Češka, Francuska, Mađarska, Sjeverna Makedonija, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Srbija i Ruska Federacija. U slučaju upotrebe domaćih javnih isprava u jednoj od tih zemalja, ne morate tražiti apostille na općinskom sudu ili prolaziti kroz postupak pune legalizacije jer te države priznaju javne isprave Republike Hrvatske.
Osim toga, u zemljama članicama Europske unije moguće je zatražiti višejezične standardne obrasce za utvrđivanje određenih činjenica kao što su rođenje, činjenica da je osoba živa, smrt, sklapanje braka, sposobnost za sklapanje braka, bračno stanje, registrirano partnerstvo, sposobnost za sklapanje registriranog partnerstva, status registriranog partnerstva, prebivalište i/ili boravište i nepostojanje kaznene evidencije. Pritom valja imati na umu da se višejezičnim obrascima utvrđuje samo vjerodostojnost javih isprava, ali se njima ne priznaju pravni učinci izvan države EU-a u kojoj su izdane. Taj aspekt uređen je nacionalnim zakonodavstvom države EU-a u kojoj se isprava predočuje.
