Prijevod u službi usvajanja jezika
Ljudski jezik poseban je fenomen: ne znamo točno kako ga učimo i usvajamo, ali zato bez problema jednog dana počnemo proizvoditi zvukove i riječi na svojem materinskom jeziku, a do polaska u školu već smo pravi profesionalci – a da nas nitko nikada tom jeziku nije poučavao na način na koji se to čini u školama. Kako je do toga došlo? U kojem smo trenutku shvatili kako i što govoriti? Kad smo počeli shvaćati što drugi govore? Kako to da bez poučavanja tako dobro govorimo svoj materinski jezik i, što je najvažnije, zašto tako dobro ne govorimo neki strani jezik, čak ni nakon pouke u školi?
Bojimo se da na ova pitanja nema konačnog odgovora. Ljudski je mozak vrelo neistraženih tajni koje se vjerojatno nikada neće u potpunosti rasvijetliti pa nam preostaje samo nagađati što i kako. Međutim, postoje razne teorije o usvajanju jezika (jer to je ono što činimo s materinskim jezikom, usvajamo ga): imamo mehanizam u mozgu koji se aktivira kad stupimo u kontakt s materinskim jezikom (N. Chomsky), usvajanje i učenje različiti su pojmovi koji se nadopunjuju pri usvajanju/učenju jezika (S. Krashen), usvajanje jezika zapravo je oponašanje onoga što čujemo iz okoline i usvajanje jezičnih navika za koje smo nagrađeni (B. Skinner)…
I tako unedogled. Teorija o usvajanju jezika ima zaista mnogo i sve su različite, ali uglavnom se slažu u jednome: jeziku treba biti izložen kako bismo ga usvojili. Kakve to veze ima s prijevodom? Ako se ograničimo na jedno područje prevođenja, točnije na titlove, usvajanje jezika ima puno veze s prijevodom. 90-ih su godina, a i kasnije, bilo vrlo popularne meksičke telenovele. Na svakom smo programu mogli pratiti srcedrapajuće scene, neshvatljive padove niz stepenice, otkrivanje da glavnom liku nije majka ona žena koja se tako predstavljala prvih 120 epizoda serije… I u tom su periodu mnogi zaključili da dosta dobro razumiju španjolski. Nakon toga došle su turske sapunice. Scene ovdje možda nisu bile dramatične kao u meksičkim telenovelama, ali svaki je televizijski kanal imao barem jednu tursku sapunicu na dnevnom rasporedu. Pa su tako ljudi progovorili i turski.
Ono što se dogodilo jest to da su gledatelji bili izloženi jeziku često i redovito. Složene strukture možda nisu zapamtili ni shvatili, ali pozdravi, kraća pitanja ili kratke izjavne rečenice sigurno su ostali u sjećanju većini onih koji su vjerno pratili bilo koju od ove dvije vrste serija, a prijevod je pomagao da zapamte značenje. Prijevod je u svim ranije navedenim serijama uvijek bio prisutan u obliku titlova ili podslova. Titlovi su nam pomagali razumjeti što to likovi govore pa smo brzo i uspješno pamtili često ponavljane riječi. Nadalje, u audiovizualnim sadržajima često se spominju kulturne referencije koje titlovi ne mogu detaljno objasniti, ali svaki dovoljno zainteresirani gledatelj može ih dodatno potražiti na internetu i tako dalje učiti o jeziku i kulturi. Titlovi su prisutni i u crtićima, što je vrlo dobar način da djeca stupe u kontakt s jezikom i počnu ga usvajati od najranijih dana, i to na njima zanimljiv način. Audiovizualni sadržaji i titlovi koji ih prate odličan su način i za održavanje kontakta s jezikom i takvog usavršavanja i poboljšavanja poznavanje jezika. Primjerice, često možemo čuti kako je najbolji način za učenje jezika komunikacija s izvornim govornicima. To je zaista jedan od najboljih načina, ali što ako nemamo priliku doći u kontakt s njima? Čak i uz pomoć današnjih programa u sklopu obrazovanja, kao što su razmjene i studiranje u drugim zemljama, kontakt s izvornim govornicima relativno je kratkog vijeka. Netko tko na razmjeni provede jedan semestar u prednosti je kad je riječ o učenju jezika, ali ako jeziku nije izložen i nakon toga, znanje koje je stekao može se izgubiti. Za nekoga tko kasnije u životu strani jezik ne upotrebljava svakodnevno, filmovi, serije i ostali audiovizualni materijali odličan su način za održavanje kontakta s jezikom, a titlovi su sredstvo za daljnje usvajanje jezika.
Međutim, treba imati na umu da do učenja i usvajanja jezika neće doći samo zahvaljujući filmova ili serijama. U učenje se mora uložiti i svjestan napor i dodatno vrijeme, ali titlovi puno pomažu svakome, pa čak i osobama koje tek počinju učiti neki jezik. Zato se ovakav način učenja jezika primjenjuje i učionicama, a kvalitetni titlovi i točan prijevod nemjerljivo pridonose lakšem i zabavnijem usvajanju jezika i održavanju kontakta s njim.
