O važnosti pravnih prijevoda i komplikacija do kojih može doći već samo pisali: tekstovi i termini moraju biti ispravni, ali i primjenjivi u pravnim sustavima kojima su namijenjeni. To je vidljivo u pravnim ispravama koje imaju određenu svrhu, na primjer u dozvolama, potvrdama, diplomama, ugovorima ili oporukama. Osim toga, važan je stil, struktura rečenica, izgled dokumenta i održavanje istog stila i termina u cijelom dokumentu.
Pri prevođenju pravnih tekstova nužno je uzeti u obzir da će se razmatrati u različitim pravnim sustavima, moraju se moći priznati na sudu u drugoj državi, sve strane koje su povezane s dokumentima moraju razumjeti uvjete navedene u dokumentu, a neki se dokumenti odnose na trgovinu i gospodarske djelatnosti koje utječu na više država koje sudjeluju u sporazumu. Uz to, treba imati na umu da u pravne prijevode spada i usmeno tumačenje koje prevoditelji nerijetko obavljaju na sudu u sklopu saslušanja, suđenja i svjedočenja i kada je također potrebno iznimno dobro poznavati pravnu terminologiju jer u slučaju usmenog prevođenja prevoditelj nema vremena pretraživati značenje pojmova kako bi ih točno preveo.
Jedan je primjer važnosti poznavanja stranog jezika i pravnih pojmova slučaj o kojem se pisalo 2016., a odvio se u SAD-u, u Virginiji. Čovjek koji je bio kažnjen za prometni prekršaj, odnosno prolazak kroz crveno svjetlo, glasno je uzviknuo: „Nisam nikoga silovao!” dok je u sudnici sjedio sa svojim prevoditeljem koji ga je upućivao u detalje slučaja. Na kraju se uspostavilo da je riječ o nesporazumu zbog neispravnog prijevoda: prevoditelj je gospodinu rekao da je optužen za violación, što je bio izravan prijevod engleski riječi violation na španjolski, koja se u ovom kontekstu u engleskom može odnositi na prekršaj. Međutim, u španjolskom će se za prekršaj u tom smislu upotrijebiti riječ infracción, a violación će se zaista odnositi na ono što je čovjek čvrsto zanijekao, a to je silovanje. U ovakvom slučaju neispravan prijevod imao bi vrlo ozbiljne posljedice, jer bi svi koji se oslanjaju na španjolski prijevod krivo shvatili o kojem je zločinu, tj. prekršaju riječ, a na osnovi toga određuje se kazna.
U SAD-u su ovakve situacije česte jer državni i lokalni sudovi ne pozivaju prevoditelje koji imaju odgovarajuće znanje i vještine, nego se optuženici sami brane, pozivaju rodbinu da im pomogne ili se pozivaju prevoditelji koji nisu ni prošli ispit kojim bi dokazali svoje poznavanje stranog jezika. U Hrvatskoj na sudovima mogu prevoditi sudski tumači, odnosno prevoditelji koji su položili dodatni ispit iz poznavanja pravnog sustava i terminologije te prošli obuku kako bi na odgovarajući način obavljali svoj posao. Osim toga, titula sudskog tumača ima svoju težinu pa je prevoditelj odgovoran za svoje prijevode koji imaju dokaznu snagu javne isprave, a tumač svojim pečatom i potpisom jamči da prijevod u potpunosti odgovara izvornoj ispravi. Dakle, nema mjesta za pogreške jer o ovjerenom prijevodu ovisi mnogo toga, kao što je bio slučaj s gospodinom iz SAD-a, ali takvim prijevodima ne može se baviti osoba koja za to nije položila ispit i prošla obuku.
Pravni prijevodi uvijek zahtijevaju više vremena zbog svojeg sadržaja i posebnog stila. Potrebno je detaljno poznavanje pravne terminologije i zakona povezanih s dokumentom koji se prevodi, odnosno nužno je razviti vještine i sposobnost brze i ispravne primjene tih znanja ako je riječ o tumačenju, odnosno usmenom prijevodu. Prevoditelju je također potrebno osigurati dovoljno vremena i sve potrebne materijale kako bi se stigao kvalitetno pripremiti za tumačenje.
Izvor: https://www.pbs.org/newshour/nation/bad-translation-by-court-interpreters-injustice
