Jeste li se ikada našli u situaciji da putujete u inozemstvo i potreban vam je prijevod osobnih dokumenata, medicinske dokumentacije ili drugog stručnog teksta? Ili pak surađujete s fizičkim ili pravnim osobama koje ne govore hrvatski jezik te vam je potreban ovjereni usmeni prijevod? U svim navedenim situacijama obratit ćete se stalnom sudskom tumaču za pomoć. Posao stalnog sudskog tumača obuhvaća pisano i usmeno prevođenje na zahtjev suda, državnog tijela, pravne osobe ili građanina, a potvrđuje se potpisom i pečatom osobe imenovane za stalnog sudskog tumača za određeni jezik. Dakle, koja je razlika između prevoditelja i stalnog sudskog tumača?
Razlika između prevoditelja i sudskog tumača
Svaka osoba koja se bavi usmenim ili pisanim prevođenjem govora ili teksta s jednog jezika na drugi smatra se prevoditeljem. Uz izvrsno poznavanje izvornog i ciljanog jezika i kulture, prevođenje zahtijeva i široko opće obrazovanje, stalno usavršavanje te dobru informiranost, s obzirom na to da je spektar tekstova s kojima se prevoditelji svakodnevno susreću zaista veoma širok. Poželjna je i specijalizacija za određenu vrstu područja ovisno o prevoditeljevim željama i sposobnostima. Recimo, osobe koje se bave književnim prevođenjem moraju znati kako prenijeti ciljanoj publici autorov stil pisanja, način razmišljanja i kreativni izričaj, dok osobe koje prevode tehničku dokumentaciju moraju izvrsno vladati stručnom terminologijom i poznavati specifično tehničko područje.
Uz sve kompetencije koje prevoditelj mora imati, sudski tumač mora dodatno proći kroz poseban postupak imenovanja koji je objašnjen u nastavku. Stalnoga sudskog tumača ovlašćuje nadležni županijski ili trgovački sud da radi ovjerene prijevode koji se potvrđuju potpisom i pečatom. Za razliku od prevoditelja, sudski tumači osim profesionalne snose i pravnu odgovornost za sve moguće pogreške u ovjerenim prijevodima, s obzirom na to da je često riječ o predmetima od velike važnosti (npr. pisani prijevod ugovora, usmeni prijevod sudske rasprave i sl.). Svaki pisani ovjereni prijevod ima dokaznu snagu javne isprave te je jednakovrijedan kao i originalni dokument uz koji se uvezuje.
Postupak imenovanja za stalnoga sudskog tumača
Za stalnoga sudskog tumača može se imenovati bilo koja osoba sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem koja uz materinski jezik potpuno vlada jednim ili više stranih jezika i poznaje ustrojstvo sudbene vlasti, državne uprave i pravno nazivlje. Vladanje stranim jezikom dokazuje se diplomom sveučilišnoga diplomskog studija za dotični jezik ili svjedodžbom priznatog ispita o znanju jezika (razina C2 prema Europskom referentnom okviru) za koji kandidat traži imenovanje. Ustrojstvo sudbene vlasti, državne uprave i pravno nazivlje provjerava se ispitom na nadležnom sudu ili se dokazuje diplomom sveučilišnoga diplomskog studija Pravnog fakulteta.
Da bi kandidat bio imenovan za stalnog sudskog tumača, mora proći i stručnu obuku u jednoj od strukovnih udruga stalnih sudskih tumača. Udruge su koje trenutačno nude obuku Društvo sudskih tumača i prevoditelja, Društvo prevoditelja i tumača, Hrvatska strukovna udruga sudskih tumača, Udruga stalnih sudskih tumača i Udruga sudskih tumača „Tempus”. Program obuke sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela, a obično uključuje upoznavanje kandidata s načinom izrade i uvezivanja pisanoga ovjerenog prijevoda, upute o vođenju Dnevnika prijevoda i ovjera, upute o načinima poslovanja stalnih sudskih tumača, upoznavanje s ustrojstvom sudova i drugih državnih tijela te simulaciju usmenog prevođenja.
Po završetku obuke kandidat polaže prisegu pred predsjednikom nadležnoga županijskog ili trgovačkog suda koji ga imenuje sudskim tumačem te dobiva rješenje o imenovanju. Nakon izrade pečata, potrebno je ovjeriti Dnevnik ovjera i prijevoda na nadležnom sudu. Time završava postupak imenovanja za stalnoga sudskog tumača, a tumač može samostalno započeti s radom.
