Jedna od najboljih strana prevoditeljske struke zasigurno je raznolikost i bogatstvo (potencijalnih) zadataka: jedan dan prevoditelj će se možda baviti medicinskim tekstovima, drugi će dan u igri možda biti neki korisnički priručnik, treći dan neki književni tekst – a nekad će se sve to pojaviti u jednom danu. Posao prevoditelja zaista je nepredvidiv i tijekom rada može se štošta naučiti, ali i učiniti. No to nije tako samo u suvremeno doba: tijekom povijesti prevoditelji su sudjelovali u brojnim podvizima i njihova uloga u nekoliko je navrata bila od presudnog značenja, čineći razliku između rata i mira. Ovdje navodimo nekoliko primjera u kojima su prevoditelji igrali ključnu povijesnu ulogu – neki zbog vrlo dobro obavljenog posla, a neki zbog kobnog previda.
Prvi svjetski rat
S obzirom na to da tehnologija početkom 20. stoljeća nije bila razvijena kao danas, a kodiranje nije ni postojalo, poruke koje su se slale između vojnika bile su vrlo jednostavne i precizne, zbog čega ih je bilo lako presresti i prevesti. To se promijenilo nakon što je američka vojska zaposlila Indijance iz plemena Choctaw, koji su sve poruke prevodili i prilagodili svojem jeziku, koji nije imao razvijenu vojnu terminologiju. Zahvaljujući njihovu naporu, sile Antante pobijedile su u Prvom svjetskom ratu, a njihovo se prevođenje danas smatra prvim primjerom jezičnog kodiranja. Osim toga, s obzirom na učestalost primjene jezika plemena Choctaw u to vrijeme, njihov jezik, koji je bio pred izumiranjem, ponovno je zaživio i vratio se u uporabu, a nakon što su ostali narodi čuli za ovu taktiku, i drugi „zapušteni” jezici diljem svijeta ponovno su se počeli upotrebljavati.
Drugi svjetski rat
Razvoj kodiranja, koji je Prvi svjetski rat priveo kraju, u Drugom je svjetskom ratu donio znatne probleme. U dvadesetak godina između tih ratova kodiranje se toliko razvilo da su bile potrebne godine neprestanog rada kako bi se neki kod uspio razbiti, a posebice su problematični bili njemački sustavi kodiranja Enigma i Lorenz. Ogromni doprinos dekodiranju i završetku Drugog svjetskog rata dali su britanski prevoditelji, koji su 1941. razbili oba sustava. Zbog njihovih napora rat je, prema procjenama, skraćen za dvije do četiri godine, a stroj za dekodiranje ovih sustava možemo smatrati pretečom strojnog prevođenja.
S druge strane, velika prevoditeljska greška iz Drugog svjetskog rata indirektno je dovela do smrti tisuća nedužnih ljudi te do bacanja prve atomske bombe. U srpnju 1945. američke, britanske i kineske vlasti poslale su Japanu ultimatum prema kojem bi Japan, u slučaju da se ne preda, bio uništen – odnosno bombardiran atomskim bombama. Japanski premijer Kantaro Suzuki nije htio komentirati ovaj ultimatum, s obzirom na to da su japanske vlasti morale promisliti o njemu, ali pod prisilom japanskih novinara rekao je nešto što bi se moglo prevesti kao „nemam komentara na ultimatum” ili „suzdržan sam od komentara na ultimatum”. Nažalost, njegove su riječi u zapadnim medijima protumačene kao „ultimatum nije vrijedan komentara”, što je razbjesnilo zapadne vlasti i na neki ih način potaknulo na bombardiranje Hiroshime i Nagasakija.
Vijetnamski rat
Slično prethodnoj situaciji, 1964. godine američke službe došle su do poruka koje su razmjenjivali sjevernovijetnamski vojnici. Jedna od njihovih poruka koja je glasila „žrtvovali smo dva vojnika” greškom je prevedena kao „žrtvovali smo dva broda”, zbog čega su američke vlasti došle do zaključka da se dogodio napad za koji nisu znali. Kad se u obzir uzelo bombardiranje američke podmornice koje se dogodilo nekoliko dana prije otkrića tih poruka, ovaj „napad” shvaćen je kao drugi napad Sjevernog Vijetnama na SAD, ujedno presudan za početak vojne aktivnosti SAD-a u tom ratu. Naime, predsjednik Lyndon Johnson iskoristio je tu informaciju da uvjeri američki Kongres da je američka umiješanost u Vijetnamskom ratu nužna. Nikad nije otkriveno je li ova greška, kao i prethodna, rezultat slučajnosti, ali upravo je ona zaslužna za početak američkog ratovanja u Vijetnamu.
Hladni rat
Period hladnog rata obilovao je prevoditeljskom aktivnošću, a studij prevoditeljstva (posebice s ruskog i na ruski jezik) u to je vrijeme cvjetao. Iako je i s jezične i s kulturološke strane cijelo to razdoblje interesantno, jedna od brojnih situacija koja je dovela do povećanja napetosti između SAD-a i SSSR-a bila je nesretni prijevod jedne od izjava Nikite Hruščova. Poznat po brojnim metaforama, poslovicama, doskočicama i frazama, Hruščov je u jednom žestokom govoru izjavio da će SSSR „sahraniti” SAD, što su Amerikanci shvatili kao prijetnju ratom. Ruski premijer kasnije je objasnio da u pitanju nije prijetnja, već ruski izraz koji u razgovornom jeziku ima drugo značenje te da je Hruščov zapravo htio reći da će SSSR nadživjeti SAD, odnosno da će socijalizam pobijediti demokraciju. Do izravnoga oružanog sukoba između zemalja, nasreću, nije došlo, ali prijetnje smrću i uništenjem nikad nisu dobar znak te takve izjave samo dodatno otežavaju već dovoljno napetu situaciju.
Rat u Iraku
Najsuvremeniji primjer lošeg prijevoda koji je završio ratom bio je i prijevod arapskih dokumenata iz 1990-ih koji su svjedočili o iračkom pokušaju kupnje urana (potrebnog za izgradnju atomske bombe) od nigerskih vlasti. Naime, ti tekstovi pisani su na arapskom jeziku, za koji u SAD-u nije bilo dovoljno visokopozicioniranih kvalificiranih prevoditelja. Upravo zbog toga prevođenje je trajalo vrlo dugo i iz teksta se dalo zaključiti da Irak posjeduje velike količine urana, što je američki predsjednik George Bush iskoristio kao povod za napad na Irak. Nekoliko mjeseci nakon početka napada ispostavilo se da to nije istina, a Mohamed El-Baradei, tadašnji čelnik Međunarodne organizacije za atomsku energiju, kasnije je razjasnio da su ti dokumenti bili lažni i da se to moglo iščitati iz „loše kvalitete” jezika. Drugim riječima, zbog nedovoljnog poznavanja arapske kulture i jezika, prevoditelji nisu uspjeli procijeniti kvalitetu dokumenta i zaključiti da je zapravo lažan. I ovdje je slučajnost podložna raspravi, ali greška u prijevodu još je jednom, čak i u suvremeno doba, kad su tehnologije prevođenja znatno razvijenije nego prije, dovela do sukoba velikog razmjera.
Svaki naš postupak ima neke posljedice – veće ili manje, pozitivne ili negativne. Srećom, većina tih postupaka ne dovodi do pogubnih rezultata, ali nekad čak i najmanja djela mogu promijeniti svijet. Prevoditeljstvo nije iznimka i ponekad čak i jedna krivo (ili točno) prevedena riječ može učiniti razliku između života i smrti. Najlakše je spriječiti pogubne prevoditeljske greške razvojem i potporom prevoditeljske struke – i, naravno, angažiranjem dobrih prevoditelja i prevoditeljskih agencija, jer, na kraju krajeva: dobar prijevod zlata vrijedi, a ponekad i život štedi.
