Umjetni se jezici mogu podijeliti na logičke ili eksperimentalne jezike, pomoćne jezike i umjetničke jezike, a mogu biti a priori ili a posteriori jezici. Logički ili eksperimentalni jezici upotrebljavaju se radi istraživanja u logici i lingvistici, pomoćni se upotrebljavaju u međunarodnoj komunikaciji, a umjetnički jezici stvoreni su radi estetike, zabave, za potrebe knjiga, filmova i serija. A priori jezici ne temelje se na postojećim jezicima, odnosno vokabular, gramatika i ostala obilježja u potpunosti su izmišljeni, dok a posteriori jezici sadržavaju elemente postojećih jezika ili se temelje na njima, to jest neka su obilježja „posuđena” iz postojećih jezika. Bez obzira na ovakvu podjelu u teoriji, umjetni se jezici mogu istodobno svrstati u obje skupine ovisno o lingvističkim faktorima koji se promatraju.
Neki su od najpoznatijih umjetnih jezika esperanto, ido i klingonski.
Esperanto je međunarodni umjetnik jezik koji je oko 1887. razvio Lazar Ludvig Zamenhof, poljski oftalmolog. Zamisao mu je bila razviti jezik koji se lako uči i koji je neutralan, što znači da je najprikladniji za međunarodnu komunikaciju, ali pritom ne bi zamijenio nacionalne jezike. Vokabular esperanta proizlazi uglavnom iz jezika zapadne Europe, ali riječi se iz njih nisu izravno preuzimale, nego su se usvojile one riječi koje su i ranije bile prisutne u brojnim nacionalnim jezicima. Nove se riječi lako tvore iz postojećih uporabom prefikasa i sufikasa, a gramatika je pravilna i kratka: sadrži samo 16 pravila. Esperanto se smatra a posteriori jezikom jer je nastao na osnovi postojećih jezika, na primjer romanskih. Procjenjuje se da danas u svijetu postoji od 100 000 do 2 000 000 govornika esperanta, a nekima je čak materinski jezik, do čega najčešće dolazi jer su roditelji izvorni govornici dvaju različitih jezika pa su za komunikaciju upotrebljavali esperanto.
Ido je također međunarodni umjetni jezik stvoren s istim ciljem kao esperanto: da bi se olakšala komunikacija. Štoviše, ido je unaprijeđena i pojednostavljena inačica esperanta te je naziv ido iz njega i preuzet, a znači potomak. Skupina jezikoslovaca razvila ga je 1907. kako bi bio gramatički, ortografski i leksikografski pravilan te samim time jednostavan za učenje. Ido ne upotrebljava dijakritičke znakove, a vokabular proizlazi iz latinskog, engleskog, francuskog, španjolskog, talijanskog, ruskog, njemačkog i portugalskog jezika. Na ido je prevedeno djelo Mali princ, a podaci iz 2000. ukazivali su na postojanje oko 100 do 200 govornika ovog jezika.
Kad je riječ o umjetnim jezicima izmišljenima za potrebe filma, tj. umjetničkim jezicima, prvi kojeg se većina sjeti jest klingonski, jezik koji upotrebljava izmišljena rasa svemiraca u serijalu Zvjezdane staze. Zanimljivo je da se u prvim filmovima za razgovore među svemircima upotrebljavao engleski, a klingonski se kao jezik razvio kasnije i prvi se put može čuti u filmu Zvjezdane staze 1 iz 1979. Jezik je stvorio lingvist Marc Okrand na temelju zvuka i riječi koje je izmislio glumac James Doohan. Cilj mu je bio razviti jezik potpuno drugačiji od prirodnih jezika pa je upotrebljavao jezična obilježja koja se rijetko pojavljuju u ljudskim jezicima. S obzirom na to da je klingonski razvijen za potrebe filma, vokabular se uglavnom odnosi na ratovanje, svemirsku opremu i slično pa nije pogodan za svakodnevne razgovore. Međutim, procjenjuje se da postoji 50 do 60 govornika klingonskog jezika koji ga mogu upotrebljavati za svakodnevne razgovore, a na aplikaciji Duolingo postoji i tečaj za učenje ovog jezika. Osim toga, nekoliko je djela prevedeno na klingonski: među ostalima Ep o Gilgamešu, Hamlet, Mnogo vike nizašto i Čarobnjak iz Oza.
Za potrebe knjiga i filmova stvoreni su i brojni drugi umjetni jezici, kao što su na’vi, jezik domorodaca planeta Pandora u filmu Avatar, zatim dothraki, jezik u romanima Georgea R. R. Martina i u serijalu Igra prijestolja, quenya, jezik vilenjaka u romanima J. R. R. Tolkiena…
Još neki poznati umjetni jezici koji nisu stvoreni za potrebe filmova, knjiga ili serija jesu kotava, afrihili, brithenig i volapük, a većina je nastala kako bi postala univerzalno sredstvo komunikacije u cijelom svijetu.
